Broj 4 22. januar 2007.
Početna > Intervju > NESTAŠAN PLAVUŠAN

Ivan Tasovac, direktor Beogradske Filharmonije

NESTAŠAN PLAVUŠAN

Pijanistu svetskog renomea i direktora Beogradske filharmonije Ivana Tasovca javnost je upamtila po plavoj ofarbanoj kosi, minđuši u uhu, ali i po nekonvencionalnim nastupima, na kojima su izvođači spojili pank i operu. Uspešnost njegovog rada je merljiva, jer je Beograd dobio jednu od najakustičnijih dvorana za snimanje u Evropi, oronula zgrada Beogradske filharmonije postala je reprezentativno zdanje, a domaća publika već nekoliko sezona uživa u nastupima najvećih zvezda ozbiljne muzike.

Ivan Tasovac će svoj stil opisati kao klasičan, mada istrajava na u plavo obojenoj kosi i minđuši u uhu, kojima šokira konzervativce domaćeg muzičkog života. Kaže da se ne seća da li je kosu ofarbao iz bunta ili je to bilo posledica mamurluka, ali veruje da je za svoje najbliže uvek ostajao "onaj isti Ivan". Da su sa svakom promenom boje kose ili kilaže ljudi menjali svoj odnos prema njemu, teško da bi za bilo koga mogao da kaže da mu je blizak.
  - Čini mi se da se pitanju izgleda i stila generalno u poslednje vreme prilazi sa suviše velikim intelektualnim naporom. Što se mene tiče, on pre svega spada u domen domaćeg vaspitanja i poštovanja nekakvih određenih opšteprihvaćenih normi ponašanja. Čini mi se da je sasvim dovoljno da se ispoštuje to koja je vrsta odeće za plažu, u kakvoj se odlazi na posao a u kakvoj garderobi ide na koncert ili fudbalsku utakmicu. Odeća, definitivno, ima udela pri obavljanju nekog posla jer, zamislite samo kako bi bilo zanimljivo kada bi policajci bili obučeni kao balerine iz "Labudovog jezera".
  Nikada mu nije ponestalo ideja, tako da je od sebe stvorio originalnu i potpuno prepoznatljivu pojavu u mirnim vodama njegove branše. Kao direktor Beogradske filharmonije promenio je ustaljenu formu koncertnog nastupa, zbog čega mu je pripisana titula nestašnog momka. Mnogi još pamte njegovo izvođenje kadence koju je za Mocartov koncert napisao Rambo Amadeus, ili kad je Filharmonija izvela kompoziciju slavnog komičara Čarlija Čaplina.
 
  Skoro sam otkrio čari afteršejva
 
  Na pitanje da li ljudi više veruju u ono što čuju ili u ono što vide, Tasovac jednostavno odgovara da misli da ljudi danas više ni u šta ne veruju. Podjednako su mu bliske ideje o "spoju duha i tela" i da "odelo ne čini čoveka".
  - Da odelo ne čini čoveka, možemo da se uverimo skoro svakog dana gledajući, recimo, prenose iz Skupštine. Najveći broj ljudi koji izlaze na govornicu i sa nama dele svoje duboke misli su dosta dobro obučeni. Na prvi pogled bi se reklo da su reprezentativni primerci ljudske vrste, ali onog trenutka kad progovore jasno vam je da predstavljaju nekakav prelazni oblik između amebe i paramecijuma, iako su u odelima svetskih firmi i sa "roleks" satovima.
  Da bi se za nekoga rekao da je osoba sa stilom, važnije je šta ta osoba radi, šta govori i koliko to što obeća dosledno sprovodi, nego šta ima na sebi. Ipak, da li postoji nešto o čemu on posebno vodi računa?
  - Redovno perem zube i trudim se da u skladu sa svojim materijalnim mogućnostima koristim dezodorans. Od kada sam nedavno otkrio čari afteršejva, koji mnogo manje peče kad ga stavite na lice umesto rakije mučenice (koju inače preporučujem da se upotrebljava oralno), osetio sam dah Evrope. Sada sa mnogo većim optimizmom pratim pregovore oko pridruživanja naše zemlje Evropskoj uniji.
  Tasovci su poreklom iz Hercegovine. Ivanovom ocu, glumcu Predragu Tasovcu, Ivo Andrić je ostavio njihovo rodoslovno stablo, koje je pronašao u dubrovačkom arhivu. Španski plemić je došao u 15. veku u Boku Kotorsku i tu se zaljubio u Bokeljku iz plemena Tasovac. Da bi mogli da se venčaju, cela njena porodica je dobila špansku plemićku titulu. Ivanov mlađi brat Toma diplomirao je na Harvardu i doktorirao na Prinstonu. Ivan se školovao na čuvenom konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi i postao pijanista svetskog renomea. Bio je i jedini muzičar koji se našao među 600 najistaknutijih diplomaca iz cele Rusije koje je ugostio ruski predsednik Vladimir Putin.
 
  Važno je verovati u nemoguće
 
  Na čelo Beogradske filharmonije je došao kao najmlađi direktor od njenog osnivanja i, posle nekoliko sezona, mnogi će reći i najuspešniji. Ipak, još ne želi da podvlači crtu pod svoj dosadašnji rad, iako je najveći deo onog što je obećao po preuzimanju mandata ispunio.  
  - Mislim da sam premlad da bih pravio rezimee bilo kakve vrste, možda iz straha da ne bih bio zadovoljan onim što vidim iza sebe. Za ovaj trenutak smatram da je najvažnije to što imam porodicu i prijatelje. Da bi se stiglo do cilja potrebno je želeti i verovati da je moguće napraviti nemoguće, i tada će vas sigurno pratiti sreća, a i okolnosti će vam ići naruku.
  U profesionalnom smislu, proteklu sezonu Ivan Tasovac je završio uspešno. Držeći se one narodne "Koliko para toliko i muzike", poželeo je da u ovoj godini bude mnogo više muzike.