
Pevač čuvenog sastava The Doors Džim Morison bio je sve što rokenrol podrazumeva: grub, privlačan, seksi, skandalozan i poročan, a umro je pod čudnim okolnostima sa samo 27 godina.
Džejms Daglas Morison rođen je u Melburnu 8. decembra 1943. godine od oca admirala Džordža Stivena Morisona i majke Klare Klark Morison. Imao je brata Endija i sestru Anu. Jedan od najznačajnijih događaja koji je obeležio njegov život desio se 1947. godine tokom porodičnog putovanja u Nju Meksiko.
On je taj događaj opisao ovako: „Prvi put sam otkrio smrt... Ja, moja majka, otac, moji baba i deda, vozili smo se kroz pustinju u zoru. Kamion sa Indijancima je udario u kola ili tako nešto. Ja sam bio samo dete, tako da sam ostao u kolima, dok su otac i deda otišli da vide šta se dešava.
Sve što sam video je bila čudna crvena boja i ljudi kako leže unaokolo, ali sam znao da se nešto desilo, zato što sam mogao da osetim vibracije ljudi oko mene i odjednom sam osetio da ni oni ne znaju šta se dogodilo više nego što sam ja znao. To je bio prvi put da sam osetio strah i osetio sam u tom trenutku da su se duše tih Indijanaca, možda jednog ili dvojice, kretale unaokolo i da su sletele u moju dušu, a ja sam bio poput sunđera, spreman da sedim tamo i upijam."
Ovo uverenje neće ga napustiti do smrti, čak i u pesmi Peace Frog opisuje to iskustvo. Međutim, njegovi roditelji su tvrdili da se taj događaj nikada nije desio, a Morison je u intervjuima govorio da je bio toliko potresen zbog nesreće da su mu čak roditelji rekli da je imao ružan san da bi ga smirili. Posle njegovog maturiranja, prateći oca, cela porodica se preselila u južnu Kaliforniju, a Džim je bio poslat da živi sa babom i dedom u Klirvoteru.
Nekada poslušan dečak, postao je otvoreni buntovnik i odbijao je svaki autoritet. Kasnije se prebacio na Državni univerzitet Floride, a u januaru 1964. godine, uprkos roditeljskim prigovorima, uputio se u Los Anđeles, gde je nastavio studiranje, upisavši se na studije filma. Džim se pokazao kao inteligentan i sposoban đak, posvećen časovima književnosti, poezije, religije, filozofije i psihologije.
Još dok je bio tinejdžer, Morison je otkrio Ničea, a bio je opčinjen engleskim pesnikom Vilijamom Blejkom i francuskim pesnicima Šarlom Bodlerom i Arturom Remboom. Takođe je voleo francuskog pisca Luja Ferdinanda Selina. Njegova knjiga Putovanje nakraj noći i Blejkovo Predosećanje nevinosti odjekuju kroz Morisonovu ranu pesmu End of the Night. Poseban uticaj na Morisona imali su mitovi i religija Indijanaca.
Nakon diplomiranja Džim je oduševio kolegu Reja Manzareka čitanjem stihova za Moonlight Drive i njih dvojica su osnovali Dorse. Uskoro su im se pridružili bubnjar Džon Denzmor i gitarista Robi Kriger. Ime The Doors (vrata) dolazi od imena knjige Oldusa Hakslija Vrata opažanja (The Doors of Perception), koje je pozajmljeno iz citata Vilijama Blejka: „Kada se vrata opažanja pročiste, bilo koja stvar će se pojaviti čoveku onakva kakva jeste, beskrajna.
Vrata se mogu smatrati kao prelaz između dva sveta; ne znaš šta se dešava u drugom svetu ako ne pređeš prelaz." Kako je Morison rekao: „Postoje poznate i nepoznate stvari, a između njih su vrata." Zvuk Dorsa je bila značajna novina, kojom je dominirao Morisonov dubok i zvučan bariton. Dorsi su razvili novu podlogu za muziku, sa Morisonovim stihovima koji su istraživali teme poput seksa, misticizma, droga, ubistva, ludila i smrti.
Decenije pre nego što će video-spotovi postati standard, Morison i Dorsi su snimili promotivni film za Break On Through, koji je bio njihov prvi singl. Spot je bio jednostavan, ali profesionalno urađen, sa naizmeničnim kadrovima i krupnim planovima izvođača dok je Morison izgovarao tekst. Posle toga, nastavili su da prave inovativne spotove, uključujući one za Unknown Soldier i People Are Strange. Grupa je prvi put primećena u proleće 1967. godine, nakon potpisivanja za kuću Elektra rekords. Izdavanjem drugog albuma Strange Days, Dorsi su postali jedan od najpopularnijih rok bendova u SAD.
Morisonu nikada nije nedostajala pažnja raznih žena, uz njegovu dugogodišnju pratilju Pamelu Kurson. Upoznali su se pre nego što je on postao slavan i bogat, a ona ga je ohrabrivala da razvija svoju poeziju, koja je bila njegova istinska strast. S vremenom, Pamela je počela da koristi Morisonovo prezime. On je finansirao otvaranje butika koji je ona vodila, a kada su troškovi porasli, računovođa Dorsa je ubeđivao Morisona da smanji novčanu pomoć Pameli.
Morison je odgovorio da bi radije potrošio novac na Pamelu nego na računovođe. Ipak, njihov odnos je bio buran. Iako je Džim iznajmio apartman za Pamelu i živeo sa njom, često je ostajao u hotelu ili spavao u kancelariji Dorsa. Kada je kupio bungalov u kanjonu Topanga, prepisao ga je na Pamelu. Tokom života, Morison je predstavljao Pamelu kao svoju kosmičku suprugu i u svom testamentu je ostavio sve njoj.
Posle njegove smrti, kalifornijski sud je priznao Pamelu Kurson za njegovu vanbračnu ženu. Iako je upoznao Pamelu na početku karijere, ona nije bila njegova prva ljubav. Dok je pohađao koledž na Floridi, Morison je upoznao Meri Verbilou. Kada se on prebacio na UCLA, Meri ga je pratila u Kaliforniju. Meri su obožavali i ostali članovi grupe, kao i prijatelji i porodica, ali ta veza nije dugo trajala, a Džim je utehu pronašao u drugoj devojci.
Kada ga je Meri otkrila golog u ženskom apartmanu, toliko je bila povređena da je raskinula s njim. Morison je ubrzo napisao pesmu o svojoj izgubljenoj ljubavi, a navodno je numera The Crystal Ship takođe napisana za Meri. Ali, Morison je redovno uživao i sa svojim obožavateljkama, a imao je i brojne kratke izlete sa poznatim ličnostima.
Više puta je hapšen zbog nepristojnosti na koncertima, što je delimično i doprinelo tome da napusti grupu i preseli se u Pariz 1971. godine, gde je uživao u pisanju poezije. Umro je 3. jula 1971, u kadi u 27. godini. Njegova devojka Pamela ispričala je kako su boravili u njihovom stanu i da je Džim otišao da se okupa, a kad je ona ušla u kupatilo, jednostavno ga je našla mrtvog u kadi. Kako to već biva, odmah su počele spekulacije oko njegove smrti.
Dok su biografi tvrdili da je umro zbog predoziranja drogom, zvanični izveštaj govorio je da je uzrok smrti otkazivanje srca. Autopsija nije izvršena zato što medicinski veštak, postupajući po francuskom zakonu, nije pronašao tragove borbe ili zločina. U vreme njegove smrti, bilo je pokrenuto oko 20 postupaka za priznavanje očinstva.
Kad su Džimovi prijatelji u Americi saznali za njegovu smrt, isprva nisu mogli da veruju. Rej Manzarek je prvi izneo teoriju kako je Džim odglumio smrt da bi se u anonimnosti posvetio književnosti. To je podstaklo mnoge druge priče, pa su se čak javili neki svedoci koji su ga navodno videli u Africi. Tek posle dvadeset godina progovorio je i Džimov prijatelj, fotograf Alen Roni, koji je i prijavio Morisonovu smrt pod njegovim pravim imenom Daglas, kako ne bi mogli odmah da ga dovedu u vezu sa slavnim Kraljem guštera.
On je bio taj koji je organizovao i njegov tajni pogreb kojem je prisustvovalo samo pet ljudi. Roni je tvrdio da je Džim umro od prekomerne doze heroina i da je poslednja tri dana proveo drogirajući se s Pamelom, koja je takođe umrla od predoziranja heroinom ubrzo pošto je priznata za Morisonovu vanbračnu ženu. Kao i Morison, i ona je imala 27 godina kada je preminula.
Smrt Morisona, u julu 1971, bila je treća među američkim rok zvezdama za manje od godinu dana. U septembru 1970. umro je gitarista i pevač Džimi Hendriks, a manje od tri nedelje posle njega umrla je pevačica Dženis Džoplin. Sve tri smrti bile su povezane s drogom, i svi su imali po 27 godina. Morison je sahranjen na poznatom groblju Per Lašez u Parizu.
Mnogi obožavaoci pokušali su da prevedu natpis „Kata ton daimona eavtou" koji je na grčkom urezan na spomenik. Različite interpretacije su predložene, uključujući „dole (verovatno u Paklu) sa svojim demonima", „sagoreo zbog svojih demona", „sa samim đavolom" i slično. Međutim, na starogrčkom jeziku reč daimon znači duh. Fraza je pravilnija prevedena kao „veran svom duhu" i to je značenje koje je želela Morisonova porodica kada je odabran natpis.