Broj 127
Početna > Intervju > PADAM NA ŽENSKI OSMEH

Jovan Stefanović

PADAM NA ŽENSKI OSMEH

Miljenik publike, a posebno devojčica, Jovan Stefanović nestrpljivo iščekuje sledeći baraž, nada se ulasku u finale i sanja da zapeva u punoj Areni, a trenutno nema vremena za novu ljubav jer je potpuno koncentrisan na karijeru

Iako mu je otac poznati kompozitor koji je mogao mnogo da mu pomogne u karijeri, Joca je želeo potpuno sam da se izbori za svoje mesto na estradi. Kada mu se ukazala prava prilika, prijavio se za najpopularnije takmičenje u zemlji, a za osam meseci, koliko traju Zvezde Granda, jedino što je izgubio je slobodno vreme, ali je dobio fanove širom zemlje. Slava ga nije pokvarila, a iako je izgubio stare prijatelje i jednom je zbog silnih poziva obožavateljki promenio broj telefona, ne žali se jer je svestan da je sve to cena uspeha.
Kako se rodila tvoja ljubav prema muzici?
Kao mali svirao sam harmoniku i oduvek sam nešto pevušio po kući. Kako sam rastao u muzičkoj porodici, nekako je bilo i očekivano da zavolim muziku.
Tvoj tata je kompozitor, koliko ti on pomaže u karijeri?
Znam da se mnogi oslanjaju na roditelje i računaju na njihovu podršku i svi me danas pitaju zašto sam se uopšte prijavio za ovo takmičenje kada sam možda mogao i bez toga. Nisam hteo da se priča kako sam u ovom poslu samo zahvaljujući ocu. Hteo sam da probam sam da postignem to što želim. Naravno, tata mi mnogo pomaže, podržava me i savetuje me, jer je odavno u ovom poslu i njegovo iskustvo mi mnogo znači. Moram da kažem da je cela moja porodica bila za to da se prijavim za Zvezde Granda, upravo zbog toga da bih bio samostalan i sam se borio za svoje mesto pod estradnim nebom.
Kako si došao na ideju da se prijaviš na ovo takmičenje?
Oduvek sam voleo da pevam za društvo i svi su me pitali zašto se ne prijavim za Zvezde Granda. Govorio sam da čekam pravu priliku i kada se ona ukazala, uradio sam to.
Imaš li pevačke uzore?
Uzor mi je bio pokojni Toše Proeski, čije pesme mnogo volim da pevam. On je posedovao sve što treba da ima jedna velika zvezda.
Šta je, po tebi, potrebno da ima jedan pevač da bi bio velika zvezda?
Talenat se podrazumeva, ali je potrebna i sreća. Vrlo je važno imati harizmu i spontanost i veštinu da nekome ulepšaš dan pesmom.
Imaš li ritual pred izlazak na scenu?
Prekrstim se i udahnem duboko.
Takmičenje traje osam meseci. Šta si sve izgubio, a šta si dobio za ovo vreme?
Jedino sam izgubio slobodno vreme, a dobio sam toliko toga: popularnost, fanove širom Srbije... Mnogo više sam dobio nego što sam izgubio.
Kako se nosiš sa popularnošću?
Nisam se pokvario, ali je teško jer svi očekuju da ispoštuješ svakoga, ali toliko je ljudi da je ponekad to prosto nemoguće. Iako mi prija što mi ljudi znaju lice, često ume da bude i naporno. Nisam uvek raspoložen, nekada mi nije do priče. U tim situacijama, neko će se uvek naljutiti, ali šta da radim, sam sam ovo tražio. Život mi se potpuno promenio.
Da li ti je novostečena popularnost donela i neke negativne promene u životu?
Iako je bilo nekih neprijatnih napisa u novinama, svestan sam da je sve to cena slave.
Išao si paralelno u školu i takmičio se u Zvezdama Granda. Jesu li profesori imali razumevanja?
Bilo je teško uskladiti školske obaveze sa takmičenjem, neki profesori jesu imali razumevanja, drugi su bili manje tolerantni, ali uspeo sam sve da postignem. Mora čovek malo i da se namuči. Sada sam gotov sa školom, ali u septembru planiram da upišem fakultet. To sam zacrtao i moram da ostvarim.
Kako porodica i prijatelji komentarišu tvoj uspeh?
Porodica mi je najveća podrška, oni mi daju snagu da idem napred i hrabre me. Bez njih ne bih mogao.
Da li si zadržao sve stare prijatelje?
Kada uspete u nečemu, tek onda se pokaže ko vam je pravi prijatelj. Sada mogu da kažem da sam imao dosta lažnih prijatelja i da sam tek nedavno shvatio na koga uvek mogu da računam. Pravi prijatelj ne može da se ljuti na tebe ako nisi stigao da ga pozoveš jer si radio, ili si jednostavno bio umoran. Pravi prijatelj će uvek razumeti sve i biće mu drago kad god mu se javiš. U Srbiji se uspeh ne prašta!
Šta misliš, zašto si ispao iz daljeg takmičenja? Da li je bio u pitanju loš izbor pesme, nastup ili nešto treće?
Ne mogu da kažem šta je tačno u pitanju, mislim da nije pesma presudila koliko su se glasači opustili. Oni su verovatno računali Joca je super, on će sigurno proći. Ali, ne ide to tako, mora da se glasa, ljudi, to je glavna stvar! Nisam razočaran, jer sam od samog početka takmičenja bio spreman na to da postoji mogućnost da ću ispasti. Svi smo se pripremali na to. Ovo je, ipak, šou-biznis.
Misliš li da ćeš proći u drugom baražu?
Nadam se da hoću, mnogo bih to voleo. Kao i uvek, nadam se najboljem.
Ako ne prođeš, šta ćeš dalje?
Ako ne prođem u baražu, gledaću da radim što više, da imam dobru pesmu, da radim na sebi i da se usavršavam.
Nastupaš li negde sada?

Imam dosta nastupa i što se toga tiče, ne mogu da se požalim.
Da li ti je porasla cena zbog Zvezda Granda?
Ne nešto preterano, ali jeste. Verovatno je svima skočila cena.
Koju vrstu muzike privatno slušaš?
Zavisi od raspoloženja, volim sve da slušam: rok, zabavnu, narodnu, stranu...
Kako bi opisao sebe?
Vrlo sam iskren i sve što mislim to i kažem, koliko god istina bolela. Mislim da je to moja najveća vrlina. S druge strane, ne sviđa mi se što sam mnogo impulsivan i brzo planem. To mi je velika mana. I verujem mnogo ljudima, što mislim da nije baš uvek dobro, jer ponekad ispadnem naivan.
Imaš armiju obožavateljki. Uspevaš li da izađeš na kraj sa svim tim devojčicama?
Stvarno se trudim da svakome odgovorim i izađem u susret, ali to je nemoguće. Na početku su me zvale i na fiksni telefon, uznemiravale su mi porodicu, morao sam čak da promenim i broj mobilnog, ali više to ne rade, hvala bogu.
Devojke su te proglasile za najlepšeg takmičara...
(smeh) Stvarno ne znam zašto sam ja njima najlepši. Ipak, ne mogu da kažem da ne prija kada devojčice kažu da sam sladak.
Da li ti je sada teže ili lakše da nađeš devojku?
I dok nisam bio popularan meni je bilo lako da nađem devojku. (smeh) Šalim se, sada sam vrlo nesiguran jer nikada ne mogu da znam zbog čega je ona sa mnom. Kada budem našao devojku, moraće da prođe neke testove da bi bila sa mnom.
Prilaziš li devojkama ili više voliš da one naprave prvi korak?
Do sada se podrazumevalo da momci prilaze devojkama, ali izgleda da se sada situacija promenila, jer sada devojke prave prvi korak. Ranije sam uvek prilazio devojkama i preuzimao inicijativu.
Kakve devojke voliš?
Padam na prelep ženski osmeh. To mi je vrlo bitno. Ko kaže da izgled nije bitan, taj laže. Pre svega primetim kako devojka izgleda, a onda u razgovoru s njom mogu da vidim da li mi prija i kao osoba.
Slikanje sa Aleksandrom Bursać izgleda da ti je donelo probleme u vezi. Jesi li zato raskinuo sa devojkom?
Razlog našeg raskida nije Aleksandra, već pritisak. Sve se odjednom desilo, na oboje je bio vršen veliki pritisak i to je uzelo danak. Sporazumno smo se razišli, ali smo ostali drugovi, videćemo kako će se dalje odvijati situacija. Možda se nikada ne pomirimo, a možda se i pomirimo. Ne razmišljam sada o tome, nemam vremena ni za šta, a kamoli za ljubav. Usredsređen sam na baraž i to mi je najbitnije.
Takođe, mediji su te povezivali sa Aleksandrom, ima li istine u tome?
Izgleda da novinari stvarno žele da nas spoje, a ne znam zašto. Aleksandra mi je od samog početka takmičenja draga, mnogo je cenim i poštujem, ali to je sve. Mi smo samo prijatelji.
Kako izgledaju tvoji budući ciljevi?
Posle svega ovoga voleo bih malo da se odmorim, a onda bih voleo da pesma koju treba da snimim postigne uspeh kod publike i da postane hit.
Čiji uspeh bi voleo da ponoviš?
Naravno da svi priželjkujemo da jednog dana budemo kao Čola, Ceca, Lepa Brena... Voleo bih da postignem bar pola onoga što je uradio Toše Proeski. Želja mi je da zapevam u punoj Areni i nadam se da će za to biti prilike ako budem prošao.
S kim bi voleo da snimiš duet?
Sa Cecom Ražnatović neki narodnjak, a sa Marijom Šerifović i Jelenom Tomašević zabavnjak. Od muškaraca bih voleo da snimim duet sa Sašom Matićem i Džejom.